U srijedu, 30. rujna, srca ispunjenih zahvalnošću i nadom uputili smo se na zahvalno hodočašće u Šumanovce, skrovito Gospino svetište pored Gunje – mjesto tišine, molitve, mira i susreta s Bogom.
Svetište Gospe Šumanovačke najstarije je svetište na području Vukovarsko-srijemske županije, a njegova povijest seže sve do 14. stoljeća. Na mjestu današnjeg svetišta alšanski su grofovi 1373. godine izgradili franjevački samostan, a franjevci su sagradili crkvicu sv. Marije koja se postupno razvila u poznato proštenište. Godine 1376. papa Grgur XI. dao je posebne oproste vjernicima koji hodočaste u Šumanovce.Smješteno u srcu Spačvanske šume, ovo posebno mjesto i danas tiho svjedoči o stoljećima vjere, molitve i pouzdanja kršćanskog puka ovoga kraja. 
Po dolasku nas je srdačno dočekao vlč. Ivan Živić, župnik Župe sv. Jakova apostola u Gunji i upravitelj svetišta. Nakon toplog dočeka, okrijepe i upoznavanja, vlč. Ivan nam je približio bogatu povijest svetišta i njegove znamenitosti.
Razgledali smo prostor svetišta, kapelicu s prikazom Uznesenja Blažene Djevice Marije, sagrađenu 1822. godine, a potom i malu kapelicu u šumi s kipom Gospe Šumanovačke i bunarom. Prošli smo i uz postaje Križnog puta te mjesta posvećena molitvi krunice. Bilo je to vrijeme u kojem smo mogli zastati, utišati svakodnevne brige i otvoriti srce Gospodinu.
Uslijedila je prilika za svetu ispovijed i priprava za misno slavlje. Vrhunac našega hodočašća bilo je euharistijsko slavlje, tijekom kojega smo Gospodinu zahvalili za našu Udrugu, za sve naše članove i djelatnike, za njihove obitelji, za sve susrete, aktivnosti, radionice i usluge koje zajedno ostvarujemo.
Zahvaljivali smo za svaki susret u kojemu smo nekome bili oslonac, za svaku pruženu ruku, riječ ohrabrenja, osmijeh i trenutak zajedništva. Molili smo i za sve one koji su dio našeg života, kao i za one kojima je potrebna snaga, nada i podrška. 
Ponekad je dovoljno zastati i reći: „Hvala, Gospodine!“
Za sve što imamo.
Za ljude koje nam šalješ na put.
Za snagu kojom nas nosiš u teškim trenucima.
I za ljubav koja nas povezuje i čini zajednicom.
Hodočašće smo završili zajedničkim druženjem uz pjesmu, razgovor i ručak u predivnom okruženju Spačvanske šume.
Svojim domovima vratili smo se okrijepljeng duha, duše i tijela, noseći sa sobom mir i zahvalnost za još jedan lijep zajednički dan.
Od srca zahvaljujemo našim vozačima Anti i Milanu na sigurnoj, udobnoj i sretnoj vožnji.
“Majko dobre nade, moli za nas!”
