Godinu i pol dana upozoravamo, pišemo, pitamo i tražimo da nas se uključi. Tražili smo obilazak stadiona NK Slavonije još dok su radovi trajali, upravo zato da se eventualni propusti u pristupačnosti uoče na vrijeme, dok ih je još moguće jednostavnije i jeftinije ispraviti.
Nismo tražili privilegije. Tražili smo samo jedno – da osoba koja koristi invalidska kolica može doći na nogometnu utakmicu kao i svaki drugi građanin.
Prije prve prvenstvene utakmice NK Slavonije u Drugoj NL odlučili smo provjeriti što je od svih obećanja, dopisa, preporuka i upozorenja ostalo u stvarnosti.
Nažalost, odgovor smo dobili na terenu.
Do mjesta na tribinama osobu u invalidskim kolicima vodi sustav od čak tri koso podizne platforme.
Prva se nalazi na mjestu na kojem se, prema našem iskustvu obilaska, visinska razlika mogla riješiti znatno jednostavnijim i funkcionalnijim rješenjem.
Druga platforma treba savladati dva dijela stubišta. Na njoj nema prostora za osobu u pratnji, iako je upravo na toj platformi pomoć mnogim korisnicima nužna. Upravljanje zahtijeva kontinuirano držanje komande tijekom vožnje. Što je s osobom koja zbog svog invaliditeta nema funkciju šake ili ruke potrebnu za takvo upravljanje?
Treća platforma?
Do nje praktički ne možete ni pristupiti invalidskim kolicima jer se vrata na putu prema platformi ne mogu dovoljno otvoriti.
Drugim riječima – put do tribine prekida se prije nego što ste do tribine uopće stigli.
A čak i ako uspijete savladati taj put, na mjestu predviđenom za osobu u kolicima ograda se nalazi približno u visini pogleda i zaklanja teren. Prostor za manevriranje kolicima je vrlo ograničen.
I onda ono najosnovnije.
Toalet.
Sanitarni čvor označen kao “wc invalidi” još nije funkcionalan. Dijelovi opreme odnosno WC školjka nalaze se odloženi u prostoriji.
Dakle, osoba s invaliditetom može doći na stadion, ali ne može samostalno i sigurno doći do tribine, ne može ravnopravno pratiti utakmicu i ne može koristiti pristupačan sanitarni čvor.
Je li to pristupačnost?
Posebno je teško prihvatiti ovu situaciju jer smo na probleme upozoravali dok je objekt još bio u izgradnji. Tražili smo da izađemo na teren. Tražili smo da se osobe koje će objekt koristiti uključe prije nego što bude kasno. Uključio se i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, upozoravao, davao preporuke i tražio rješavanje prepreka.
Objekt je u međuvremenu dobio uporabnu dozvolu.
Zato danas više ne pitamo samo kada će se ovo popraviti nego kako je objekt u ovakvom stanju mogao biti ocijenjen spremnim za uporabu?
Tko je i na temelju čega utvrdio da su zahtjevi pristupačnosti ispunjeni?
Je li sustav s tri koso podizne platforme, od kojih cijeli sustav u stvarnoj uporabi ne omogućuje osobi u invalidskim kolicima da dođe do svog mjesta, ono što nadležni smatraju pristupačnošću?
Je li pristupačan stadion onaj na kojem osoba u kolicima, ako nekako i stigne do tribine, ne vidi teren?
Je li pristupačan objekt onaj u kojem pristupačni WC nije u funkciji?
Fotografije koje objavljujemo nisu teorija, projekt ni obećanje.
One prikazuju ono što je osoba u invalidskim kolicima zatekla 21. kolovoza 2026. godine, neposredno prije prve prvenstvene utakmice NK Slavonije u novom rangu natjecanja.
Nakon godinu i pol zagovaranja više ne želimo nova obećanja o pristupačnosti.
Tražimo stvarnu pristupačnost.
Jer osoba s invaliditetom nije građanin samo do prve stepenice.
